Nalazite se u >
Duhovni kutak
Banka sjećanja
Neki se čovjek star 92 godine, niskog rasta, dobrodržeći, uredno odjeven, s lijepom frizurom i savršeno obrijan, iako skoro sasvim slijep - doselio danas u starački dom. Njegova 70-godišnja supruga nedavno je preminula i time je njegov odlazak u dom postao neminovan.
Nakon mnogo sati strpljivog čekanja, ljubazno se nasmiješio kad su mu rekli da mu je soba spremna. Dok se hodalicom kretao prema dizalu, opisali su mu njegovu malu sobu, uključujući rolete na prozoru.
"Sviđa mi se", rekao je s ushitom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novo štene.
"Gospodine Lovro, ali još uvijek niste vidjeli sobu, pričekajte još malo".
"To nema veze", odgovorio je. "Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Hoće li mi se sviđati soba ne ovisi o tome kako je raspoređen namještaj, već kako ja rasporedim svoje misli... Već sam odlučio da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svakog jutra kad se probudim. Imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći tegobe s dijelovima tijela koji više ne rade, ili mogu ustati iz kreveta sretan zbog onih koji mi još uvijek služe. Svaki je dan dar, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam pohranio u svoja sjećanja upravo za ovo doba svog života. Starost je kao bankovni račun. S njega podižete ono što ste uložili. Moj savjet je da uložite mnogo sreće u banku sjećanja! Hvala vam za vaš udio u banci sjećanja. Ja još uvijek ulažem!"
Povratak u Vrtić
...
Medijska pismenost
O medijima u slikovnicama i priručnicima, ideje i savjeti ...
Može li 'vjerski' vrtić što drugačije ponuditi u odgoju djece
Što je u temelju svakog odgoja ...
Uz Dan očeva
Nezamjenjivi ste ...