ŽIVJETI STVORENOST NA SLIKU BOŽJU

Piše: dr. sc. s. Marta Dajana Carti 

Svijet u kojemu živimo – zapadni svijet – obilježen je kršćanskom kulturom. Kršćanska kultura je kultura koja promiče čovjekovo dostojanstvo jer čovjeka smatra slikom Boga koji je Stvoritelj svega što postoji. Kršćanstvo je čovjeka uzdiglo kao vrhunac stvaranja i smatra ga najsavršenijim stvorenim bićem. Ljudska prava kojima se danas ponosimo i na koje se pozivamo odraz su te kršćanske slike dostojanstva koje je neotuđivo svakome tko je rođen od čovjeka i to dostojanstvo nema niti jedno drugo biće jer je sve stvoreno podložno čovjeku i njegovom upravljanju.

Biblija nas uči da je Bog postavio čovjeka u svijet da bude upravitelj i brižni čuvar. Dao mu je mjesto upravitelja, vođe, sustvaratelja. Čovjeku je povjerio zadaću napretka, usavršavanja i samoga sebe i svijeta. Dao mu je vlast. Obdario ga je razumom, voljom i slobodom. Ljudi su koristeći darove i talente kojima su obdareni doprinijeli razvoju svijeta, napretku znanosti, obogaćenju kulture, usavršavanju prirode, kultiviranju divljine... Doprinijeli su razvoju civilizacije, prava i medicine, tehnologije, umjetne inteligencije…

Međutim, uza sve to ljudi su doprinijeli i uništavanju našega planeta, prirode, biljaka i životinja, zagađenju okoliša, i najžalosnije na tom putu često smo jedni druge uništavali nepravdama, ratovima, izgladnjivanjima, porobljavanjima, ubijanjima. Čeznemo za dobrom ali ono nam izmiče, želimo mir ali do njega idemo ratom, tražimo vrijednosti a pritom smo sposobni ugroziti živote drugih ljudi, želimo postići sreću ali ne možemo ju pronaći tamo gdje je tražimo.

Današnja kultura tehnologije u kojoj živimo daje nam nekada nezamislive mogućnosti, pomaže nam biti bržima, pametnijima, učenijima, bogatijima, sigurnijima, starijima. Unatoč tomu svjedoci smo da je malo ostvarenih među slavnima, malo radosnih među najbogatijima, da je malo istinski sretnih među nama. Svatko od nas još uvijek traži sebe – u napretku, u novcu, u luksuzu, u sportu, u slavi, u ogledalu. I danas mnogi (psihijatri, psiholozi, psihoterapeuti, gurui…) nude pomoć ljudima na tom neverending putu traženja sebe. Naši kurikulumi puni su podrške i osnaživanja, od vrtića do permanentne edukacije i aktivističkih pokreta. Čovjek je, čini se, uvijek na početku svojega individualnog programa preobrazbe koja rijetko kad uspije. Od kolijevke pa do umirovljenja – individualni programi – dijete u središtu, učenik u središtu, student u središtu, djelatnik u središtu, umirovljenik u središtu...

I vrijednosni stavovi vjerskih vrtića promiču individualni ljudski napredak:

IDENTITET          

o   poticati razvoj osobnog identiteta djeteta, osnaživati dijete da bude dosljedno sebi, da razvija samopoštovanje i stvara pozitivnu sliku o sebi te izgrađuje osjećaj sigurnosti u susretu s novim  ljudima i iskustvima u užem i širem socijalnom okruženju

o   podržavati i prihvaćati različitost identiteta svakog djeteta i njegove obitelji, te pomoći djetetu da razumije sebe i vlastiti identitet, ali i identitet ostalih s kojima se susreće;

o   poticati na očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta

o   razvijati pozitivne stavove prema društvenoj okolini (obitelj, domovina, baština, etničke manjine, vjera)

 ZNANJE

o   omogućiti djetetu da stječe znanje aktivno, oslanjajući se na svoj urođeni istraživački i otkrivački potencijal

o   omogućiti djetetu da sebe percipira kao kompetentnog i uspješnog pojedinca te razvija različite strategije učenja

o   osigurati djetetu radost otkrivanja i učenja koje se najviše oslanja na igru i druge djetetu zanimljive aktivnosti

o   permanentno informirati i educirati roditelje te ih podržavati i osnaživati u roditeljskoj ulozi

o   omogućiti permanentno educiranje svakog pojedinca u ustanovi s ciljem unaprjeđenja kvalitete materijalnog i društvenog okruženja

TOLERANCIJA   

o   prihvaćanje i poštovanje čovjeka i njegova dostojanstva

o   razvijati senzibilitet djece za potrebe drugih

o   poštivati različitost i graditi skrbne odnose s drugima

o   omogućiti ostvarivanje prava

o   uvoditi djecu u interkulturalno razumijevanje

KRŠĆANSKE VRIJEDNOSTI

o   razvijati i njegovati religioznu dimenziju djeteta

o   omogućiti mu otkrivanje i življenje autentičnih vrednota Evanđelja u odnosu na sebe, na drugoga, posebno na Boga

o   duhovnost kao dimenzija cjelovitosti djetetovog bića daje priliku za transcendentalno

o   davati primjer življenja i ostvarivanja ljudskih i kršćanskih vrijednosti

AUTONOMIJA I ODGOVORNOST

o   poštivati dijete i njegovo pravo na izbor i iznošenje svog stava i mišljenja

o   poticati inicijativnost i samoorganizaciju u oblikovanju vlastitih aktivnosti

o   preuzimanje odgovornosti za svoje izbore; važno je poticati samoprocjenu vlastitog djelovanja, mišljenja, učenja i komunikacije, kako kod djece tako i kod svakog pojedinca

KREATIVNOST

o   osigurati slobodu izražavanja i pronalaženje vlastitih rješenja, što je osnova razvoja svakog pojedinca u inicijativnu i inovativnu osobu koja je u stanju prepoznati, inicirati i oblikovati različite kreativne aktivnosti i pronalaziti originalne pristupe rješavanju različitih problema

KVALITETA KULTURE VRTIĆA

o   njegovati suradničko ozračje i zajedničku odgovornost

o   gradimo kulturu milosrđa (empatija, priznanje, praštanje, prihvaćanje, razumijevanje, slušanje...)

o   njegovanje duha zajedništva, određeni 'način življenja', kulturu dijaloga, milosrđa, život u vjeri

 KVALITETNA KOMUNIKACIJA

o   odgajatelj će ostvarivati pedagogiju slušanja (verbalnog i neverbalnog)

o   poticati djecu na komunikativnim vještinama

o   raditi na vlastitoj komunikaciji: razumijevati što nam drugi žele reći, sadržajno i emocionalno

o   posvješćivati aktivno slušanje

FLEKSIBILNOST

o   omogućiti izražavanje prijedloga, inicijativa i sugestija djece i odraslih

o   poštivati prava i potrebe djeteta da svoje razvojne potencijale razvija svojim osobnim tempom

o   omogućiti fleksibilnu organizaciju rada u situacijama kada to doprinosi dobrobiti djeteta

o   fleksibilno organizirati popodnevni odmor s ciljem prilagođavanja dnevnog ritma stvarnim potrebama djece

SOLIDARNOST

o   posvješćivati da ima potrebitih oko nas i u svijetu i solidarizirati se s njima

o   organizirati konkretne postupke kako pomoći i iskazivati milosrdnu ljubav

o   njegovati opće ljudsku otvorenost za siromašne i pomagati

Odgoj djece je danas, usmjeren pojedincu, njegovim potrebama, njegovim mogućnostima, njegovim talentima, htjenjima, onomu što je njemu važno i ostvarenju osobe u onome što zovemo njezinim potencijalom. U tom odgoju oslanjamo se na psihologiju, na razvojne faze, na emocionalni i intelektualni razvoj djeteta itd. Neosporno je da je to sve potrebno i važno i da nam humanističke i društvene znanosti mogu pomoći u razumijevanju razvoja ljudske osobe – fizički, psihički, duhovno i socijalno.

Međutim, u temelju svakoga odgoja i obrazovanja je slika o čovjeku. Ona je pred nama kao ideal kojega nastojimo postići i prema kojemu idemo. Naša kultura koja je utemeljena na grčko –rimskoj kulturi u prvim stoljećima poslije Krista oblikovala je sliku čovjeka i u svojemu predstavniku Boeciju kaže da je ljudska osoba individualna supstancija racionalne naravi. Na ovome su se kasnije utemeljila neotuđiva ljudska prava. Ljudska autonomija je temeljno pravo osobe po kojemu ona ostvaruje svoju slobodu i samoodređenje. Sama je osoba nositelj prava i odgovornosti u svojemu životu. Drugi ljudi su tu da joj pomognu u ostvarivanju njezine autonomije, bez previše uplitanja u njezin razvoj kojega ona sama usmjeruje i ostvaruje prema vlastitom mišljenju, željama, osjećanjima…  Ono što također naglašava i obrazovni kurikulum - izgradnju osobnog identiteta i originalnosti koja treba pronaći metodu i prostor za vlastito ostvarenje.

Ima li kršćanska antropologija još nešto za ponuditi čovjeku u njegovom samorazumijevanju?

Ima li vjerski vrtić što drugačije ponuditi u odgoju djece?

Bog nam je objavio što je čovjek. Ta, u Bibliji sadržana Objava, tumačena je i prenošena od tisućljetne Tradicije. Po Božjem naumu i djelu čovjek je slika samoga Boga. Bog je ljubav, stoga je zajedništvo osoba koje, iako različite, uzajamno komuniciraju i djeluju kao jedan Bog. Ovo uzajamno komuniciranje i djelovanje Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga, izričemo riječju relacija. Svaka je ljudska osoba relacija i takvo gledanje na čovjeka otvara novu perspektivu u razumijevanju vlastite osobe i drugih ljudi. Biti slika Božja, relacija u ljubavi, ima tri ključna momenta biti od D(d)rugog, biti s D(d)rugim i biti za D(d)rugog.

Cilj razumijevanja ove perspektive je rast i razvoj osobnosti svakog pojedinca (svakog djeteta) u zajedništvu osoba bez kojeg je nemoguće ostvariti se kao sretan pojedinac – slika Trojstvenog Boga. Ova perspektiva osobe kao relacije daje novi pogled na pitanja o našim vrijednostima, o moralnom razvoju, o ljubavi, o slobodi, o ljudskom napretku, brizi za bližnje, brizi za stvoreni svijet. Razumijevanje vlastite osobe kao pojedinca koji živi u zajedništvu i od zajedništva može biti motivacija za odabiranje i činjenje dobra za sebe i za druge.

Ono što vjerski vrtići i odgajatelji u vjeri mogu ponuditi, ne kao dodatnu vrijednost svojih programa već kao temeljnu vrijednost je kršćanska antropologija – slika čovjeka koja je zajedništvo osoba u ljubavi. Te relacije ga određuju, ostvaruju, razvijaju, usavršavaju, ali isto tako mogu ga izraniti, unazaditi, ugroziti, zatvoriti. Relacije/odnosi temelj su njegove ljudske izgradnje.

Stoga je potrebno da on bude svjestan važnosti odnosa koje izgrađuje. To su odnosi s njegovom obitelji, s njegovim prijateljima i poznanicima, ali i njegovi odnosi sa stvorenim svijetom. Prvotna je dakako relacija ona koju ima s Bogom kojega razumije kao dobroga Oca od kojega mu je sve darovano, da bi i on sam postao dar drugima i dar za druge.

U takvome razumijevanju samoga sebe i drugih ljudi, drugi ne mogu biti shvaćeni kao prijetnja, opasna konkurencija, neprijatelji, ugroze, već u drugima on može prepoznati njihovu darovanost i talente dragocjene za naš osobni razvoj. Da, svi možemo zajedno rasti i razvijati se uz međusobnu podršku, poštovanje, razumijevanje, različitosti…

Najbolja odgojna metoda je biti svjedok onoga što želite da drugi nauče. U svijetu obilježenom besmislom,  u svijetu u kojemu mladi ljudi više nemaju velike snove, zadaća je odgajatelja u vjeri postaviti nove temelje u mlade ljude koji su im povjereni. Kršćanstvo ima svoju logiku i ta je logika u nasljedovanju Isusa Krista koji je bio čovjek za druge i koji je svoje poslanje ispunio u predanju za druge.